i oca i mater
Jebem si sve u sto vjerujem i sve sto postoji na svijetu bez ikakve iznimke.......
Hvala...........
 |
Otvori blog |  |
Istina, mislim mnogo toga s najdubljim uvjerenjem i na svoje veliko zadovoljstvo, sto nikad necu imati hrabrosti da kazem; ali nikada necu kazati nesto sto i ne mislim.
Jebem si sve u sto vjerujem i sve sto postoji na svijetu bez ikakve iznimke.......
Hvala...........
... su najveci glumci koji glume da su nesta, sto nisu...zalosno, ali istinito...a istinu treba zalostiti...jer, kada te neko za koga si mislio da je neko, izbaci iz stolice iz koje si gledao njegovu glumu...onda, ipak pocnes zalostiti tu jebenu istinu...
Na ovu temu me inspirirao nedavni događaj kada je čovjek na
kostimiranu zabavu došao odjenut kao Hitler i na satiričan način
imitirao istog, pri čemu je "zaslužio" otkaz.
Nismo li, kao jedno tzv.liberalno društvo neke stvari uzeli preosobno? Zašto se netko na kostimiranoj zabavi ne bi mogao odjenuti kao zločinac svih vremena i isprdavati se s njim?
NE s zločinima, nego s psihopatom (iako i to povlači neke moralne dileme) koji je umislio da će osvojiti cijeli svijet i pri tom je, na svu sreću, popušio.
Poanta ni nije u Hitleru, on je tu samo kao primjer, već i u drugim povijesnim ličnostima, ružnim i za čovječanstvo teškim događajima, kao
također i neke općenite stvari, tipa zoofilija, nekrofilija, na čiju
temu postoje mnogi vicevi. Znači, na konkretnom primjeru Hitlera,
isprdava se sa jednim profilom čovjeka, a ne počinjenim zločinom.
Možda je to nekome teško shvatiti, no nikada nije kasno odvojiti ono
što su nam duboko ukorijenili u glave, i ponekad zaboraviti na patnju, tugu i bol, te se od srca (ili sa gnušanjem ;)) se nasmijati; kao što su se ljudi smijali Charlie Chaplinu i njegovoj sjajnoj izvedbi Hitlera kako se baletanski poigrava svojim globusom i ukazuje na samo razmišljanje tog zločinca. Zašto se to odjednom više ne može?
Zašto smo uzeli stvari tako osobno i ozbiljno? Zašto je crni humor postao nešto zabranjeno?
